1
1
š ISPOVIJEST DANA
āGodinama sam radio samo da svima bude dobro ā porodici, prijateljima, poslu⦠a sebe sam uvijek ostavljao za kraj. Mislio sam da je to ispravno, da Äe sreÄa doÄi sama ako svi oko mene budu zadovoljni.
Jednog dana sam shvatio da se budim umoran, nervozan i potpuno prazan. Imao sam sve, a opet niŔta. Nisam znao kad sam se zadnji put iskreno nasmijao.
Tada sam prvi put rekao āneā stvarima koje me guÅ”e i ādaā sebi. Nije bilo lako, ljudi su se ljutili, neki su otiÅ”li, ali sam ostao ja ā mirniji nego ikad.
Danas znam: nije sebiÄno Äuvati svoj mir. SebiÄno je oÄekivati da se stalno troÅ”iÅ” za druge, a da sebe zaboraviÅ”.ā
š Nekad je najteža odluka upravo ona koja te spaÅ”ava.